Pčelarstvo Radošević - matična mliječ, propolis, med, cvjetni prah, vosak, otrov, jabučni ocat, ljekovito bilje, pčelinje zajednice, cvjetni prah

• Matična mliječ
• Propolis
• Med
• Cvjetni prah
• Vosak
• Otrov

Otrov

Pcela se sama brani od svojih neprijatelja: ubode ih i ubrizga otrov (s jednim ubodom ubrizga se otprilike 0.1 mg pčelinjeg otrova, temeljeno na suhoj tvari). Ukoliko se radi o čovjeku ili sisavcu s elastičnom kožom, žalac s "ubodnim aparatom" ostaje u koži. Sama pčela umire nakon 2-3 dana.

Proizvodnja i skupljanje pčelinjeg otrova

Pčele proizvode pčelinji otrov u otrovnim žlijezdama svoga "ubodnog aparata". Pčelinji otrov počinju proizvoditi otrovne žlijezde tri dana starih pčela, dok se maksimalna proizvodnja postiže kod pčela starih 2-3 tjedna. Kod starijih je pčela proizvodnja otrova manja (Dotimas, Hider). Maksimalna količina pčelinjeg otrova postiže se u proljeće i ljeto, tj. tijekom sezone. Jedna pčela u prosjeku proizvede 0,15 mg otrova (temeljeno na suhoj tvari) kojeg drži u pripremnosti za upotrebu. Od pojedinačnih je pčela teško dobiti pčeliniji otrov jer se može stvoriti samo mala količina otrova. Veće količine otrova dobivaju se posebnom tehnikom skupljanja (vidi slika 3-5).

Poredak različitih komponenti skupljanja pčelinjeg otrova (Müllerova shema, 1988.)

Većina se kupovnih preparata sastoji od 4 dijela:

1. baterija ili akumulator
2. aparat za transformaciju istosmjerne u izmjeničnu struju, kod kojeg se moraju prikazivati i ferkvencija i trajanje impulsa
3. i 4.: kolektorski okvir koji se sastoji od električne žičane mreže (3), staklene ploče (4) i tanke polietilenske membrane koja se nategne između. Ovisno o kontrukciji kolektorski okvir može biti veličine saća i postaviti se izvan ili unutar košnice. Pčele dolaze u kontakt s električnom rešetkom i izmjeničnom strujom, bodu kroz membranu i ubrizgavaju svoj otrov na staklenu ploču koja se nalazi iza membrane. Staklene se ploče suše u tamnom, dobro prozračenom prostoru u jednom danu. Suhi se pčelinji otrov struže sa stakla i stavlja u tamnu posudu. Pčelinji otrov se može nekoliko dana skladištiti na temperaturama između 0-5ºC, prije nego što se, zbog održavanja optimalne kvalitete, spremi na -20 ºC. Može se skladištiti i nekoliko godina, a da ne izgubi na djelovanju. Za uoptrebu u apiterapiji najčešće se koristi sirov liofilizirani pčeliniji otrov. U alergologiji se koristi posebno očišćen pčelinji otrov.

Tehniku skupljanja pčelinjeg otrova elektrošokovima prvi su opisali Markovic i Mollnar (1954.). Postoje različiti modeli i načini (Benton et al. 1963., Nowotnick, 1992., Nentschev, 1995., Krivtzov 1995., Fakhimzadeh 1998., i Šimić 1998.). Uvjeti za skupljanje pčelinjeg otrova razlikuju se od autora do autora: napon 24-30 V, trajanje impulsa 2-3 sekunde, pauza od 3-6 sekundi i frekvencija impulsa od 50 do 1000Hz. Pčelama se ne šteti prilikom skupljanja otrova. nakon tri sekunde skupljanja može se dobiti oko 150 mg suhog pčelinjeg otrova. Ukoliko se od travnja do listopada skuplja 3-4 puta na mjesec u trajanju od 3 sata, može se skupiti i do 4 grama suhog pčelinjeg otrova (Krivtzov 1995.). Pritom se rad trutova i prinos med umanje za cca. 10-15%. Ako se ne skuplja toliko često (cca. 3-4 puta u sezoni), tada se ne utječe na učinkovitost pčela.

Pčelinji se otrov prvenstveno proizvodi u Istočnoj Europi, Dalekom Istoku te Sjevernoj i Južnoj Americi. U Švicarskoj ne postoji komercijalna proizvodnja pčelinjeg otrova. Nije poznato koliko se točno pčelinjeg otrova proizvede u svijetu. Za upotrebu u medicinske i biološke svrhe mogu se skupljati pojedinačni aktivni sastavni dijelovi pčelinjeg otrova pomoću kromatografske metode separacije ili pomoću modernih molekularno-genetičkih tehnika (Müller, 1997.).

Sastav pčelinjeg otrova i zahtjevi kvalitete

Svježe izlučeni pčelinji otrov žućkasta je opalescentna tekućina slična sirupu. Okus je gorak, miris sličan medu, a pH vrijednost kisela (između 4,5 i 5,5). Sadržaj vode u pčelinjem otrovu varira između 55 i 70%.

Pčelinji otrov je izuzetno kompleksna mješavina, koja se većim dijelom (80%) sastoji od bjelančevina.Bjelančevine su ili velike (proteini) ili male-molekularne (peptidi). Najvažniji mali molekularni spojevi su biogeni amini i feromoni koji prenose signale za uzbunu.

Tablica 1. Sadržajne tvari pčelinjeg otrova

Podaci prema Dotimasu, Hideru (1987.) i Skenderovu, Ivanovu (1983.), temeljeno na suhoj supstanciji.

Najvažniji faktor za optimalnu kvalitetu pčelinjeg otrova je pravilno skupljanje (vidi gore), onečišćenja sa cvjetnim prahom, medom i drugim sastavnim dijelovima pčelinjeg društva moraju se spriječiti. Još uvijek ne postoji međunarodna norma za kvalitetu pčelinjeg otrova. U tablici prikazana norma koristi se u proizvodnim i farmaceutskim pogonima.

Norma kvalitete za pčelinji otrov (prema Skenderovu i Ivanovu (1983.), temeljno na suhoj supstanciji

*-LD50 – doza kod koje nakon intravenoznog ubrizgavanja preživi 50% miševa.

Djelovanja i primjene

Ne postoji ni jedan drugi pčelinji proizvod s tako raznovrsnim biološkim djelovanjima. To je također i pčelinji proizvod koji je u biološkim i medicinskim istraživanjima zasigurno najintenzivnije istražen. Širom svijeta to je proizvod koji je u školskoj medicini najbolje priznat. Pčelinji otrov ili njegove komponente koriste se u apiterapiji, alergologiji (Müller, 1998.) te u eksperimentalnoj biologiji (n.pr. Bkaly, 1997.). U SAD-u pod apiterapijom se u prvom redu podrazumijeva terapija s pčelinjim otrovom. Različita biološka i farmakološka djelovanja sažeta su u tablici 2. Toksička djelovanja opisuju se u sljedećem odlomku. Biološka djelovanja pčelinjeg otrova raznovrsna su i djelomice oprečna (različita). Kako bi se postignula specifična biološka djelovanja, moraju se upotrijebiti pojedinačne komponente pčelinjeg otrova. Kao i kod mnogih djelotvornih ljekova, kod pčelinjeg otrova posebno stoji "nema terapijskog djelovanja bez nuspojava". U usporedbi s djelovanjem pojedinačnih komponenti, sirovi pčelinji otrov ima mnogo manju toksičnost (Skenderov, Ivanov 1983.). Pojedinačne komponente pčelinjeg otrova djeluju toksički kada je doza koja se upotrijebi 20-50 puta veća, a pčelinji otrov 200-500 puta veći od terapijske doze.

Tablica 2. – biološka djelovanja pčelinjeg otrova i njegove komponente

*samo ona djelovanja koja se ne svode na pojedinačne komponente
Sastavljeno prema podacima Dotimasa, Hidera (1987.) i Skenderova, Ivanova (1983.)
Švicarski centar za istraživanje pčela (2000.).

Reakcije na ubode pčela i alergija na pčelinji otrov

Ubodi pčela kod normalnih osoba

Najizrazitije biološko djelovanje pčelinjeg otrova kod ljudi je bolna lokalna upala, koja je povezana s ubodom pčele.

Što učiniti nakon uboda pčele? Uobičajeno nakon uboda uslijede "samo" jake otekline na mjestu uboda. One se mogu odmah tretirati općenitim mjerama (vidi tablicu).

Opasnost od toksičke reakcije nastaje od 50 uboda kod djece i od 100 do 500 uboda kod odraslih. U tom slučaju pacijenti se moraju hospitalizirati.

Opasni ubodi u oko i usta

Ubodi u blizini očiju, u sljepoočnicu ili u oko uvijek su opasni i iziskuju – pa makar i zbog jakih bolova i otekline – trenutnu liječničku pomoć. Oko je potrebno odmah namakati običnom hladnom vodom, sve dok bol ne popusti.

Posebno su opasni ubodi u jezik ili ždrijelo. Zbog brzog oteknuća sluznice prijeti smrt od gušenja. U tom slučaju može pomoći samo hitna liječnička pomoć. Do njegovog dolaska moraju se lizati kuglice leda ili piti gutljaj po gutljaj ledeno hladni napitci, kako se oteklina ne bi prebrzo raširila.

Pomoć pri ubodu pčele

Odstraniti žalac: Kada pčela ubode čovjeka, žalac joj s mjehurom s otrovom ostaje u koži. On se mora prvi odstraniti i to sa strane pomoću nokta. Ne dodirivati s dva prsta kako se mjehur s otrovom ne bi do kraja ispraznio u koži.

Hlađenje: Nakon toga potrebno je hladiti mjesto uboda hladnim oblozima i vodom s octom (1/3 octa i 2/3 vode), kockicama leda, hladnim sprejevima ili alkoholom. Pomoći mogu i oblozi sa kriškama luka ili tinkturom propolisa. Dio tijela na kojemu je ubod trab ostati u stanju mirovanja i ukoliko je moguće u visokom položaju.

Posjet lječniku: Ukoliko nastupe veće otekline, jaki bolovi ili kroz nekoliko dana crvene linije ispod kože, mora se posjetiti lječnika. Uobičajeno tegobebrzo popuštaju (nakon 1 – 3 dana) i ubod se brzo zaliječi. (Müller 1988.)

Ubodi pčela i alergija na pčelinji otrov

Ubodi pčela su posebno opasni za alergične osobe. Postoje različiti stupnjevi alergijskih reakcija pri čemu u ekstremnom slučaju ubod može prouzrokovati smrt. Pčelari su posebno izloženi ubodima pčela.Razvoj alergije na pčelinji otrov kod pčelara vjerojatniji je kada pčelar ne bude često uboden. Kod pčelara s više od 200 uboda godišnje gotovo se nikada ne razvije alergija.

Kod alergijskih reakcija na ubode pčela razlikuje se između teške lokalne reakcije i opće reakcije:

Teške lokalne reakcije: Kod uboda crvenilo ne ostaje lokalno, nego se širi i obuhvaća gotovo sve ekstremitete. Te otekline mogu biti vrlo bolne i trajati duže vrijeme (više od 24 sata).

Opće reakcije: Prvi simptomi nastupaju nekoliko minuta nakon uboda. Simptomi na koži su crvenilo i svrbež. Oni mogu biti popraćeni drhtavicom, povraćanjem, smetnjama u disanju kao i jakim oteklinama na licu. U najgorem slučaju prijeti akutni po život opasni prekid krvotoka – anafilaktički šok.

Svi koji su alergični na ubode pčela moraju biti opremljeni s lijekovima za hitne slučajeve koje im prepiše liječnik (vidi tablicu). Ukoliko se reakcija na ubod pčele ne širi tako brzo, ima dovoljno vremena za posjet liječniku.Budući da simptomi teških alergijskih reakcija nastupaju unutar nekoliko minuta, mora se upotrijebiti lijek s brzim djelovanjem.

Terapija u hitnom slučaju kod alergičnih na pčelinji otrov
- nakon uboda odmah uzeti tablete koje Vam je pripisao liječnik
- Adrenalin (Epipen) kod nastupanja općih reakcija kao što su crvenilo, crvene otekline, svrbež, drhtavica, povraćanje ili smetnje u disanju odmah upotrijebiti intramuskularno ili podkožno.
- Kod najmanje sumnje na opću reakciju mora se pozvati hitna služba, kako bi se spriječile komplikacije, a u najgorem slučaju smrt
- U čekanju na stručnu pomoć pacijent se položi u ležeći položaj i utopli. Ukoliko dođe do prestanka rada srca ili disanja, mora se provoditi reanimacija sve do dolaska liječnika, ali samo od osoba koje imaju položeni tečaj prve pomoći. Sve ostale mjere poduzima liječnik.

Desenzibilizacija

Osobe alergične na pčelinji otrov mogu se podvrgnuti procesu desenzibilizacije na otrov. Proces sigurne desenzibilizacije traje 3 do 5 godina. Alergičnim se pčelarima desenzibilizacija obavezno preporuča. Starije, alergične osobe izložene su velikoj opasnosti prilikom uboda i trebale bi se obavezno podvrgnuti desenzibilizaciji.