Pčelarstvo Radošević - matična mliječ, propolis, med, cvjetni prah, vosak, otrov, jabučni ocat, ljekovito bilje, pčelinje zajednice, cvjetni prah

• Matična mliječ
• Propolis
• Med
• Cvjetni prah
• Vosak
• Otrov

Propolis

POVIJESNI OSVRT I TEORIJE

Riječ propolis dolazi iz grčkog: "pro" = ispred, "polis" = grad. "Propoliso" = krpati, kitati; dobro opisuje funkciju propolisa, zatvaranje, smanjivanje različitih pukotina. Propolis je bio poznat već i u starom Egiptu, a također su ga poznavali Grci i Rimljani, stoga je i njegov naziv grčka izvedenica. Spominjao ga je grčki prirodni filozof Aristotel. U to su vrijeme postojale dvije teorije o njegovom nastanku. Rimljanin Plinius bio je mišljenja kako je propolis izlučevina pupoljaka.

Dioskorid je bio mišljenja da propolis potječe sa Styraksa. Da propolis skupljaju pčele radilice s pupoljaka topole, prvi je opisao švicarac Huber 1814. Početkom prošlog stoljeća (1911.) dr. Kustenmacher bio je mišljenja da je propolis proizvod pčelinje probave peluda. Rosch je 1927. na temelju detaljnih promatranja potvrdio, da propolis potječe s pupoljaka biljaka. Sve do 60-tih godina Kustenmacherove teorije imale su mnogo sljedbenika, a jednoznačan dokaz da propolis potječe s pupoljaka različitog drveća omogućen je kemijskim istraživanjima pupoljaka i propolisa 1971. Sastav propolisa i smolastih ekskudata sa drveća je izrazito sličan (Popravko, 1975.)

KAKO PČELE SKUPLJAJU PROPOLIS

Skupljanje propolisa detaljno je opisao Meyer 1956. Prema njemu propolis skuplja mali broj pčela radilica, koje u pravilu nisu mlađe od 15 dana. One su specijalizirane za tu djelatnost. Prema Meyerovim promatranjima, pčele propolis skupljaju popodne tako dugo dok je još mekan. Sa svojim mandibulama uzmu malo smole iz pupoljka koju vuku tako dugo dok ju ne otkinu. Taj mali komadić smole nakon toga transportiraju poput peluda u košnicu. Pri skupljanju pčele miješaju smolu sa sekretima čeljusnih žlijezda. Po letu pčela skupi cca. 10 mg propolisa. Ako prosječna zajednica godišnje skupi 100 g propolisa, njoj je za to potrebno 100.000 sakupljačkih letova. Ovisno o tome gdje pčele skupljaju propolis, različite je boje. Također i sastav varira ovisno o vrsti biljaka.

U Europi jedna pčelinja zajednica skupi prosječno 50 - 150 g, a dobra sakupljačka društva, prije svega kavkavske pčele i 250 - 1000 g. Smolastu masu pčele skupljaju sa pupoljaka, ali i s lišća i grana te kore drveća. Ovisno o geografskom području propolis skupljaju sa različitog drveća i grmova, a manje sa četinjaca. Najvažniji izvori u Europi, ali i u svim dijelovima s umjerenom klimom su topole i breze. Postoje i zapažanja da pčele propolis pronalaze i na livadama, johi, hrastu, lješnjaku i kestenu. Za ta zapažanja ipak nedostaju jednoznačni kemijski dokazi. S kojeg drveća pčele određenog društva skupljaju propolis samom je pčelaru teško istražiti jer ga skupljaju relativno visoko na drveću.

U Europi pčele propolis skupljaju krajem ljeta i u jesen kada se pripremaju za prezimljenje. Propolis skupljaju u prvom redu pčele iz linije Apis mellifica-vrste. Najviše propolisa skupljaju kavkaske pčele, dok ga u manjim količinama skupljaju talijanska i kranjska pčela.

Zadaci propolisa u košnici:
- dezinfekcija (sag za brisanje nožica na letu; mumifikacija stranaca u košnici; zaštita od bakterija i virusa)
- izolacija, zaštita (sužavanje leta i pukotina u košnici, zaštita od propuha)
- učvršćivanje okvira

PROIZVODNJA PROPOLISA U KOŠNICI

Pčelar može iskoristiti pčelinje ponašanje kojim ona sužava i krpa pukotine na košnici. Da bi pridobio spomena vrijedne količine propolisa pčelar, mora dobro poznavati osobine svoje pčele pri tom ponašanju. Pčelama može ponuditi dodatna mjesta, otvore za ispunjavanje propolisom. Za to je najpraktičnija plastična mrežica. Ona predstavlja jednostavno i čisto rješenje za njegovo skupljanje, nasuprot različitim sakupljačima od metala ili drveta. Mrežica se stavlja ili na vrh okvira ili se može montirati u jedan okvir. Nakon što ju pčele oblijepe propolisom, ona se skida i savije u rolu pri cemu komadici propolisa lako otpadaju (Nowottnik 1994.). Takvu mrežicu možemo također zamrznuti, nakon čega propolis otkidamo.

Pcelar može dodatno potaknuti skupljanje propolisa ukoliko u košnici napravi malo propuha, nakon čega pcele hitaju takva mjesta čim prije zatvoriti propolisom.

KAKO NAPRAVITI PROPOLIS-TINKTURU?

1. skupljanje, probiranje čistog propolisa bez ostalih primjesa
2. otapanje u medicinskom alkoholu - 70%
3. najmanje dva dana ostaviti u tamnom prostoru, te svaki dan protresti
4. filtriranje alkohol-propolis-otopine
5. spremanje u tamne, dobro zatvorene staklene bočice
6. zapisati omjere za određivanje koncentracije npr. 100 g propolisa + 400 g alkohola = (20 g / 100 g)

Napomena:
- što je duže vrijeme ekstrakcije, to je veći sadržaj djelatnih tvari
- u praksi se upotrebljava 5% - 30% otopina propolisa, kod većih postotaka otapanje propolisa nije optimalno

KAKO SKLADIŠTITI PROPOLIS ?

Najbolje ga je spremiti u dobro zatvorene staklene posude na neko tamno, suho i hladno mjesto. Mora biti dobro zatvoren jer se u protivnom neki njegovi sastojci mogu ishlapiti. Može ga se i zamrznuti, pri čemu ga je prethodno najbolje samljeti u prašak. Budući da česti i intenzivni dodiri s kožom mogu prouzročiti oštećenja i osipe, preporuča se nositi rukavice kod njegovog skupljanja, odnosno probiranja.

KARAKTERISTIKE I SASTAV PROPOLISA

Senzorička, organoleptička svojstva
- konzistencija: kod temperatura većih od 30 °C propolis je podatan i vrlo lijepljiv, a ispod 15 stupnjeva tvrd i krhak
- aroma: miriše intenzivno i poput smole
- okus: gorak i ljut
- boja: snažno varira ovisno o geografskom i botaničkom porijeklu: smeđkasto-žuta, smeđkasto-zelena ili smeđkasto-crvena do tamno crvena

Fizikalno-kemijska svojstva
- gustoća: 1.11-1.14
- talište: 80-105 °C
- slaba topivost u vodi, čak i kod kuhanja
- dobra topivost u etanolu niskomolekularnih spojeva koja raste s temperaturom i dužim vremenom ekstrakcije, komadići voska ostaju neotopljeni
- najbolja topivost u mješavini više otapala, etanol-kloroform

Sastav:
Propolis sadržava veliki broj različitih supstancija koje potječu iz sakupljenih biljnih izlučevina, voska i peluda kojega slučajno sadrži te iz pčelinjih sekreta. Stoga je otežana analiza pojedinačnih sastojaka. Osim toga propolis nije konstantna sastavljena masa. Njegov sastav ovisi o botaničkom porijeklu (Walker, Crane 1987., Greenaway et al. , 1990., Marcucci 995). Sastav varira s obzirom s koje biljke je sakupljen i u koje godišnje doba (Bankova et al. 98 ).

Sastojci koji sačinjavaju propolis mogu se podijeliti u tri grupe: Sastojci koji potječu s pupoljaka određenih biljaka, pčelinji sekreti, te oni koji mu se pridodaju prilikom njegove prerade u košnici poput voska i peluda.

Do danas je u propolisu identificirano više od 200 različitih supstancija, a donja tablica napravljena je prema sljedećim podacima: Ghisaalberti 1974.; Greenaway 1990.; Konig, Dustman 1988.; Marcucci 1995. i Serra Bonvehi et al. 1994.

STANDARDIZACIJA PROPOLISA

Standardizacija proizvoda koji toliko varira u svom sastavu predstavlja teško riješiv problem. Još uvijek ne postoje internacionalno priznate norme za određivanje kvalitete propolisa. U nekim se publikacijama predlažu metode kako to postići (Ivanov, Vanhaelen-Vanhaelen, Voisky i Salatiino). Ti kriteriji su prijedlog autora o kojem se raspravlja s medicinski kontroliranim ustanovama.

Pored senzoričkog opisa određuju se i biološki djelatni polifenoli i flavonoidi. Na primjer propolis iz Brazila sadrži manje flavonoida od europskog propolisa ( Voisky i Salatiino ). Propolis bi trebao sadržavati što je manje moguće voska, do 30 (Ghisalberti), odnosno 50% od ukupnih djelatnih tvari.

Naročiti problem predstavlja standardizacija propolis tinktura. Otopina propolisa je djelotvornija što više ekstrahiranih sastavina sadrži. Pripremaju se alkoholne i vodeno-alkoholne otopine tinkture. Tinkture sa 60 – 80% etanolom sadrže više flavonoida, imaju snažnije baktericidno djelovanje i biološku aktivnost od propolis-tinktura koji sadrži manje više vode (Park, Igekagi, 98.). Stoga su za preporučiti tinkture rađene sa 60 – 80% etanolom.

Kvaliteta propolisa ovisi o načinu na koji je on sakupljen s različitih dijelova košnice. Propolis za medicinske i kozmetičke upotrebe ne smije sadržavati nikakve primjese poput komadića drveta, voska, kao i ostataka pčela. Zbog svoje masno-smolaste strukture upija različite zaostatke poput teških metala i različitih preparata koji se koriste u suzbijanju varooze, a prije svega akaricida (Bogdanov 1998.; Bogdanov, Kilchenmann, Imdorf 1998.; Fleche et al. 1997.).

Koristi li se u tehničke svrhe npr. za bojanje nije ga potrebno dodatno probirati, već zatvoriti u nepropusnu posudu i preliti špiritusom. Takva otopina stoji cca. mjesec dana, ali se mora dnevno promućkati i prije upotrebe filtrirati. Što je veća koncentracija, to je i djelotvornija otopina.

DJELOVANJE PROPOLISA

Poput njegovog raznovrsnog sastava, različita su i njegova biološka djelovanja. Najviše njegovih djelovanja svodi se na flavonoide. Flavonoidi su tzv. sekundarni sastojci biljaka i mnogi djeluju tako da potiču ljudsko zdravlje. Oni se pojavljuju u namirnicama biljnog porijekla i pozitivno djeluju na ljudski organizam u definiranim količinama. Slični kao i poliflavonoidi i flavonoidi propolisa djeluju antioksidativno te vežu slobodne radikale. Bez pretjerivanja možemo reći da je propolis najjači prirodni antibiotik i u odnosu na sintetičke antibiotike njegovom upotrebom ne dolazi do rezistencije ili pojave rezistentnih sojeva mikroorganizama.

Propolis je u biološkim eksperimentima pokazao sljedeća djelovanja:

- baktericidno, prema stotinama različitih bakterija, prije svega gram-pozitivnim, djeluje i na Helicobacter pillory koji kod čovjeka prouzrokuje čir na želucu i dvanaesniku
- pojačava djelovanje sintetskih antibiotika i smanjuje mogućnost rezistencije
- antiinflamantorno, suzbija upalu
- antivirusno, npr. Herpes-virusi
- fungicidno, suzbija gljivice
- parazicidno
- sprječava rast stanica raka
- potiče regeneraciju
- antioksidativno
- jača imunološke mehanizme
- analgetsko, ublažava bol, smanjuje edem i lokalno anasteziološko
- sprječava rast klica
- pročišćava i čuva jetru
- potiče cirkulaciju krvi
- sprječava kolabiranje krvnih stanica

Nepoželjno djelovanje propolisa je to da može izazvati kontaktne alergije. Kod pčelara je poznati fenomen, da kod čestog kontakta s neprerađenim propolisom dolazi do pojave kontaktne alergije ( Ballmer – Weber et al. 1994 ). Ne može samo česti kontakt s propolisom dovesti do različitih iritacija na koži, već i njegovo prekomjerno konzumiranje s medom ili kockama šećera (Hay, Greig 1990 ). Propolis je prije svega lijek, čija konzumacija mora biti dozirana i štedljiva te je kao takva i bezopasna.

PRIMJENA

Propolis je lijek 21. stoljeća. Njegovo terapeutsko djelovanje otkrivamo koristeći ga u obliku tinktura i masti. Prije upotrebe propolisa u bilo kojem mediju, preporuča se mali test na manjoj površini kože kako bi otkrili moguću alergiju. Tinkture ili otopine propolisa mogu se pomoću posebnih raspršivača direktno unositi u usnu šupljinu. Svojim snažnim protuupalnim i antimikrobnim djelovanjem propolis je savršeni partner u liječenju parodontoze i gingivitisa, različitih akutnih i kroničnih upala grla. Antivirusno djelovanje suzbiti će simptome hunjavice, gripe ili prehlade.

Preporuča se uzimati dvadeset kapi propolisa dnevno na žlici meda svaki dan veći dio godine. Time se jača prirodna otpornost organizma i reguliraju svi biološki procesi u organizmu. Za tu je primjenu najzgodinije naše pakiranje od 50 ml. u tamnoj staklenoj bočici s kapaljkom. Naime količina od 50 ml. preporuča se po 20 kapi dnevno trošiti u jednoj kuri. Nakon što se bočica potroši preporuča se pauza, koja traje onoliko vremena koliko smo bočicu trošili.

Propolis je najjači prirodni antibiotik i antioksidant. Propolis sprej ili kapi trebale bi biti sastavni dio kućne mini ljekarne. Propolis nema ograničeni rok trajanja i pravilno se čuva u tamnoj staklenoj ambalaži.

Kulturno i povijesno gledano, zanimljivo je da su poznati talijanski meštri poput Stradivarija i Amatija upotrebljavali propolis čime bi razrjeđivali lakove kojima su premazivali svoje neprocjenjive violine.