Propolis, na engleskom poznat i pod imenom „bee glue“ (pčelinje ljepilo) ljepljiva je smolasta tvar koju pčele prikupljaju i koriste. Riječ „propolis“ dolazi iz starogrčkog jezika, a dolazi od dvije riječi – „pro“ (ispred) i „polis“ (grad). Ime je nastalo tako što su grčki pčelari uvidjeli da taj materijal pčele koriste za izgradnju zida ispred svoje košnice.
Pčele propolis prikupljaju iz biljnih izvora, s pupoljaka drveća ili oštećenih dijelova biljke, s kojih se može pokupiti smola. Boja i sastav propolisa ovise o lokaciji košnice, tj. lokalnim biljnim izvorima. Ipak, u većini je slučajeva propolis žute do smećkaste boje. Jedna košnica proizvede oko 150 do 200 grama propolisa godišnje, a zanimljivo je da samo europske vrste pčela proizvode propolis; tropske vrste ga uopće ne koriste.
Propolisom pčele zatvaraju manje pukotine u saću, obično one manje od oko 5 mm, dok za saniranje većih pukotina koriste čisti vosak. Ipak, to nije jedina svrha koju propolis ima. Zatvaranjem eventualnih pukotina koje napadačima mogu poslužiti kao alternativni oblik ulaza postiže se veća sigurnost košnice. Budući da se propolis lako stvrdne i dobro učvršćuje, njime se i povećava čvrstoća same strukture saća, a služi i za ublaživanje vibracija.
Zbog svojih poznatih antiseptičkih svojstava, o kojima ćemo nešto kasnije, propolis pčelama koristi i za sprečavanje rasta bakterija i gljivica, kao i za „mumificiranje“ malih životinja koje nekako uspiju ući u košnicu (štakori, miševi), a koje pčele ne mogu same iznijeti van jer su preteške i prevelike, a njihovo bi truljenje ugrozilo zdravlje cijele košnice. Kod pčela je izrazito bitno da u košnici nema štetnih mikroorganizama iz jednostavnog razloga, a to je taj da veliki broj pčela živi na izrazito malom prostoru, što omogućuje jako lak prijenos zaraze i bolesti. Samo jedna zaražena pčela može „presuditi“ cijelom roju, pa je stoga bitno održavati sve površine što je moguće čišćima, a tu pomažu upravo antiseptička svojstva propolisa. Propolis pomaže i u ventilaciji saća, jer se kondenzacija koja se stvori ne upija, nego kapljice kliznu van niz zidove saća. On sprječava i propuh, čime se održava konstantna razina topline u košnici.
Kao što je već spomenuto, boja saća ovisi o biljkama od kojih pčele prikupe smolu. Pčele u ovom slučaju nisu previše izbirljive, već sakupljaju s kojih god biljaka mogu (preko 60 različitih vrsta biljaka). U krajevima umjerene klime, kao što su naši, pčele glavninu propolisa prikupe od raznih vrsta topola i zimzelenih četinjača (čempresi, tuje itd.)
Sastavom se također razlikuje od lokacije do lokacije, no preko 45% pa sve do 70% redovito čini smola drveća, dok 30ak % čini pčelinji vosak. Ostatak, do 10%, čine esencijalna ulja, a oko 5% čine pelud, minerali i flavonoidi.
PROVJERITE PONUDU PROPOLISA PČELARSTVA RADOŠEVIĆ
Primjena propolisa
Propolis ima širok spektar primjena. Osim što se koristi u medicinske svrhe, ima svoje primjene i u industriji. Može ga se naći u raznim kozmetičkim proizvodima, šamponima, pastama za zube, ruževima za usne i različitim vrstama krema. U Japanu se propolis koristi i kao konzervans za produljenje svježine smrznute ribe.
Iako se radi o stabilnom proizvodu, trebalo bi ga držati u zatvorenoj posudi na umjerenim temperaturama uz obaveznu zaštitu od izloženosti Sunčevim zrakama. Ne smije biti na prehladnoj temperaturi – ako se smrzne, postat će krhak i lomljiv čak i nakon zagrijavanja.
Propolis nema neku prehrambenu vrijednost, za razliku od meda. Zato ga se ne koristi u prehrambene, već gotovo isključivo u terapeutske svrhe. U njemu se nalaze samo tragovi šećera i bjelančevina, ali sadrži minerale i vitamine. Od minerala u najvećoj su koncentraciji prisutni željezo i cink, a od vitamina sadrži vitamine A, B1, B2, B6, C i E. Određeni flavonoidi koje sadrži doprinose boljoj apsorpciji vitamina C u tijelu, čak i iz drugih izvora. Upravo su flavonoidi glavne tvari koje propolisu daju njegova ljekovita svojstva. U propolisu ih je pronađeno barem 38, no točan sastav ovisi o biljkama s kojih je smola prikupljena. Zaštitni učinak flavonoida odgovoran je za propolisov utjecaj na zdravlje srca, krvožilnog sustava, sprečavanje raka, artritisa i neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest. To je zato što su oni snažni antioksidansi koji smanjuju količinu slobodnih radikala u tijelu, te tako smanjuju razvoj upalnih procesa.
U medicinske se svrhe propolis koristi nekoliko tisuća godina. Stari su Egipćani koristili pčelinje proizvode pri balzamiranju, a proizvodili su i razne masti i kreme. Poznato je da su Grci upotrebljavali proizvode od propolisa za liječenje posjekotina i gnojnih čireva (na taj je način bolesnike liječio Hipokrat), a o pčelama je u svojem djelu „Historia animalium“ pisao i Aristotel. Grci su proizvodili i poseban parfem čiji je sastojak, uz aromatično bilje, bio i propolis.
O pčelama i medu hvalospjeve su pisali i Vergilije i Plinije Stariji, među ostalima. Ljekovitost meda i pčelinjih proizvoda bila je poznata i Arapima, te se tako i u Kuranu mogu naći dijelovi koji spominju med. Med se spominje i u Bibliji. Perzijanci su propolis koristili za razne osipe, upale kože, liječenje bolova u mišićima i reumatskih tegoba.
U Srednjem se vijeku upotreba propolisa smanjila, no ipak su preživjeli neki spisi koji govore o njegovoj ljekovitosti. Njegovo korištenje održalo se ponajviše u istočnom dijelu Europe, na područjima koja su nastanili Slaveni. Obilje meda u Poljskoj spominjalo je više arapskih trgovaca.
Moderna su istraživanja pokazala da propolis zaista ima određena ljekovita svojstva. To uopće nije čudno ako znamo za što ga koriste same pčele – ubijanje bakterija, virusa, plijesni i gljivica. U nekim istraživanjima utvrđeno je da propolis ima protuupalna svojstva, te ga se zato dosta koristi u liječenju upale grla i raznih tegoba respiratornog sustava. To mu danas i je glavna primjena, a proizvodi s pumpicama dostupni su u svakoj ljekarni. Poznata je njegova učinkovitost u ublažavanju simptoma prehlade, a djeluje i kod kronične upale krajnika. Pastile i sprejevi koji sadrže propolis imaju umirujući učinak na sluznicu grla i ždrijela, smanjujući time iritaciju, svrbež i kašalj.
Postoje čak i naznake da bi propolis mogao imati antialergijski učinak. Astmatičari koji su konzumirali propolis doživjeli su manje noćnih astmatičnih napada. Konzumacija propolisa podiže razinu imuniteta aktivacijom stanica koje proizvode citokine.
Propolis je, dakle, antiseptik, antimikotik, djeluje antibakterijski i protuupalno, spazmolitik, anestetik, antioksidans, a in-vitro sprječava razvoj stanica raka i utječe na imunološki odgovor. U nekim je istraživanjima propolis uspješno usporio rast stanica raka jetre i maternice, dojke, kože, debelog crijeva i bubrega. Smatra se da je fenetilni ester kofeinske kiseline spoj koji je za to odgovoran.
Propolis ima snažan negativan utjecaj na rast više vrsta bakterija – na streptokok, E. coli, salmonelu, klebsiellu, čak i na MRSA, bakteriju otpornu na gotovo sve poznate antibiotike. Naravno, radi se o in-vitro studijama, te ih valja uzeti s malo rezerve, no vrlo su indikativne i daju dobru sliku o tome kako propolis zaista ima pozitivne učinke na zdravlje. Propolis usporava rast kandide i ostalih gljivica, a učinkovitost u liječenju herpesa dokazana je u više znanstvenih istraživanja.
Mast od propolisa skraćuje trajanje groznice na usnama (HSV tip 1), a smanjuje i iritaciju i bol. Također koristi i kod pojave virusa herpesa (HSV tip 2) na genitalijama – neka su istraživanja pokazala da bolest brže prođe korištenjem masti od propolisa nego konvencionalnim metodama, tj. antivirusnim kremama s aciklovirom. U jednom je istraživanju u 97 od 110 pacijenata propolis polučio izvrsne rezultate u liječenju lišaja na koži.
Pokazalo se da propolis pomaže u liječenju vrijedova želuca i dvanaesnika. Pozitivno utječe na liječenje čireva na ekstremitetima. Liječenje opekotina kremom s 2% koncentracije propolisa polučilo je njihovo zacjeljivanje u 11 dana, no krema s 8% koncentracije u 18% pacijenata uzrokovala je reakcije na koži. Očito je da ne treba pretjerivati!
Nakon operativnih zahvata u usnoj šupljini propolis ima pozitivan učinak na period zacjeljivanja i smanjuje mogućnost infekcije, kao i bol. Postoje i pokušaji korištenja propolisa u sprječavanju razvoja karijesa, osjetljivosti zuba, raznih upala zubnog mesa i oralne kandidijaze. Štakori koji su, u jednom istraživanju, pili vodu s dodatkom propolisa imali su znatno manju stopu razvoja zubnog karijesa. To propolis čini dobrim dodatkom uobičajenoj, svakodnevnoj higijeni zubi.
Na nekim se tržištima propolis koristi i prodaje kao sredstvo liječenja reumatskih bolova i raznih uganuća. Pokazalo se da on smanjuje otok i razvoj povišene tjelesne temperature.
Neki kapi od propolisa koriste za liječenje glavobolja, i tvrde da propolis postiže zaista odlične rezultate.
Propolis se uglavnom smatra bezopasnim proizvodom bez nekih većih nuspojava. Jedina značajnija i dokumentirana nuspojava javlja se u vidu kontaktnog dermatitisa, tj. lokalizirane reakcije koja prolazi brzo nakon prestanka primjene propolisa. Smatra se da je kofeinska kiselina odgovorna za većinu tih alergija.
Na našem je tržištu propolis dostupan u širokoj paleti proizvoda. Tako su dostupne razne kapi, sprejevi, masti, čak i med s dodanim propolisom. Propolis možete naći u svakoj ljekarni, i to zasluženo, jer propolis stvarno je lijek u punom smislu te riječi. Radi se o daru prirode koji ljudi već tisućama godina koriste za liječenje raznih bolesti i tegoba, i to uglavnom uspješno. Iako neke primjene još uvijek iziskuju dodatna istraživanja, sama primjena propolisa, zbog njegovih gotovo nepostojećih nuspojava, ne može štetiti, a koristi su mnogobrojne i znatne. Radi se o sigurnom lijeku s nevjerojatno širokim spektrom tegoba u čijem liječenju pomaže, u čemu mu je malo koji klasični lijek ravan (osim, naravno, drugog pčelinjeg proizvoda – meda).