Med je proizvod koji broji zaista velik broj različitih vrsta. To duguje svojoj prirodi, jer kakav će med biti ponajviše ovisi o biljkama koje rastu oko košnice. Vrsta i sastav meda mogu varirati čak i unutar iste mikrolokacije, a to ovisi o mnogim faktorima koji se naizgled ne čine bitnima, kao što je vrijeme ili čak doba dana. U Americi su istraživači utvrdili da postoji više od 300 vrsta meda.
Vjerujemo da ni kod nas broj ne bi bilo previše različit. Iako vrsta biljaka ne nedostaje, pčelama je najzanimljivije stotinjak biljaka na našim prostorima. Ipak, samo se manji broj vrsta ciljano proizvodi u komercijalne svrhe. Takve su vrste ili najlakše za proizvesti, ili imaju najbolji okus ili ljekovita svojstva. No općenito gledano, svaka vrsta meda zdrava je i ima vrlo korisna svojstva.
Kod nas je najčešći med proizveden od pčelinjeg nektara, ali postoji još i med od medljike (medne rose). Nektar izlučuju biljke iz posebnih žlijezda, a medljikovac pčele kupe od kukaca koji prebivaju na listovima (najčešće lisnih uši).
Vrsta meda prema porijeklu određuje se po količini peludi neke biljke u konačnom proizvodu meda, iako je količina peludi u medu razmjerno mala, jer se ona koristi za proizvodnju cvjetnog praha. Cvjetni im prah služi kao izvor bjelančevina. Vrste meda iskusniji potrošači i pčelari mogu prepoznati po boji, okusu i ostalim svojstvima. Imamo monofloralne i multifloralne vrste (s jednom ili s više vrsta biljaka od kojih se med dobiva). Monofloralni med najcjenjeniji je i obično nešto skuplji od miješanog meda.
Bagremov med 
Jedna od najčešćih vrsta u nas je bagremov med. Bagrem je izrazito nezahtjevna biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike koja raste u kopnenim područjima, u Podravini, Zagorju i Moslavačkoj gori. Bagremov med slabije kristalizira zbog veće koncentracije fruktoze od glukoze, a bez kristaliziranja može izdržati i po godinu dana. Jedan je od najpopularnijih i najljekovitijih vrsta meda. Bagrem cvjeta početkom svibnja. Pčele tada još nisu dovoljno razvijene pa ga ne mogu u potpunosti iskoristiti. Zanimljivo je da pčele najuspješnije prezimljuju upravo na bagremovu medu. Med je pogodan za mlađe osobe i pomaže u oporavku od bolesti. Bagremov je med pogodniji za alergičare od ostalih vrsta meda jer sadrži manje peludi. Vrlo je ugodnoga i blagoga okusa te odlično nadomješta izgubljenu energiju. Djeca najradije jedu bagremov med zbog blagog okusa.
Regulira rad želuca i probavnog sustava, a pomaže i kod bronhitisa i upala grla. Ima smirujuć učinak na živčani sustav i pomaže u borbi protiv nesanice.
Cvjetni med 
Cvjetni med, poznat još pod nazivom livadni med, nastaje od raznog livadnog cvijeća. Sadrži više glukoze od fruktoze, pa stoga lako kristalizira. Preporučuje ga se konzumirati u tako kristaliziranom obliku bez zagrijavanja, kako ne bi došlo do gubitka ljekovitih svojstava. Budući da nastaje od manje-više svih biljaka koje su pčelama dostupne, može varirati okusom i bojom, iako su kod nas izvori najčešće maslačci, jaglaci, johe, visibabe, vrbe, divlje voćke i ostalo medonosno bilje. Livadni je med dosta aromatičan te je odlična zamjena za šećer u svakodnevnoj uporabi, a i u pravilu je nešto niže cijene od ostalih vrsta meda. Tamnije je boje zbog svojeg sastava od više cvjetova. Cvjetni med nastaje u rano proljeće krajem travnja i početkom svibnja, prije nego što procvjetaju bagremi. Cvjetni med se sakuplja i nakon bagremovog meda, od sredine pa do kraja srpnja. Postoje varijacije između proljetnog i ljetnog cvjetnog meda; onaj ljetni je često nešto tamniji i intenzivnijeg okusa. Cvjetni med ima povoljan utjecaj na djecu u razvoju i starije osobe, a pogodan je za srčane bolesnike u regulaciji krvnog tlaka.
Vrijeskov med 
Vrijesak je zimzeleni grm iz kojeg rastu odvojene grančice, visok uglavnom oko 50 centimetara. Rasprostranjen je diljem Europe i Male Azije. Kod nas najviše raste u primorskim krajevima, u Lici i u području Korduna.
Cvate od srpnja do kraja listopada, tj. do početka mraza. Med je žute i tamno-žute boje, bez jakog mirisa. Ima specifičan ali ugodan okus, a kristalizira nakon oko dva do tri mjeseca. Dosta je gust, čak i želatinast, a u njemu se često mogu pronaći mjehurići zraka, jer se med teško vrca. Vrijeskov med ima nešto veći postotak vlage od ostalih vrsta meda, čak i do 25 %, no svejedno ga krasi duga trajnost.
Ova je vrsta meda jako cijenjena zbog svoje jedinstvenosti. Vrijesak se koristi za umirivanje živaca, probleme s bubrezima i mokraćnim putevima i kod reumatskih oboljenja, a pomaže i kod kašlja. Trudnicama se ne preporuča konzumacija proizvoda od vrijeska.
Kaduljin med
Kadulja, poznata i pod nazivima žalfija i pitomi pelin, samonikla je biljka koja raste na ovim prostorima. Na latinskom nosi ime „salvia“, koje dolazi od riječi „salvum“ sa značenjem „spasiti“. Biljka je izrazito ljekovita, pa ne čudi da i med ima jednaka svojstva. Biljka ima uske, nazubljene listove prekrivene gustim dlačicama; raste uglavnom na kamenjaru i štiti zemlju od erozije, zbog čega je jako cijenjena. Biljka je višegodišnja, živi oko šest do sedam godina, a cvjeta krajem travnja. Trajanje cvjetanja joj je oko dvadeset dana. Upravo kadulja omogućuje pčelama preživljavanje u kršnim krajevima. Kaduljin med ima ugodan, sladak do blago gorkast okus i jako intenzivan miris, po cvatu kadulje. S vremenom kristalizira, ali tekuć je dosta dugo. Ima visok udio glukoze i razmjerno je gust; s manjim udjelom vlage od ostalih. Svjetle je boje. Ima dobar antibakterijski učinak i pomaže u sprečavanju kašlja i liječenju simptoma prehlade. Nekima pomaže u kontroliranju prevelikog znojenja. Stimulira normalan rad probave, a pogotovo pomaže u rješavanju simptoma prevelike količine probavnih plinova. Ljudi ga koriste i za jačanje imunosnog sustava.
Amorfin med
Amorfin med dobiva se iz listopadne biljke amorfe, koja je u nas invazivna i donešena je u vrijeme Austro-Ugarske u Lonjsko Polje, kako bi se to područje lakše obranilo od poplava. Voli vlažna područja i brzo se širi. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je donešena zbog ukrasnih svojstava. Danas se smatra odgovornom za smanjenje površine pašnjaka za stoku, no pčelari su amorfi zahvalni jer je karakteristikama slična bagremu, a raste u divljini i nije tretirana nikakvim kemijskim sredstvima. Amorfin grm može doseći i do 6 metara visine, a biljka ima metličasto postavljene cvjetove. Amorfin med izrazito je blagog i ugodnog okusa, a med je prepoznatljive karakteristične crvenkaste boje. Kao i bagremov med, vrlo sporo kristalizira zbog čega je na tržištu jako cijenjen. Često se u pravljenju ostalih pripravaka miješa s drugim vrstama meda. Med je bogat mineralima i pomaže kod oporavka od bolesti.
Kestenov med
Kestenov je med tamne boje, a dobiva se od cvjetova pitomog kestena. Cvate u lipnju. Meda se ne dobiva puno jer pčele prilikom paše prikupe jako puno peludi. Ima prepoznatljiv miris i blago gorkast aromatičan okus. Poznat je diljem Mediterana. U Toskani ga tradicionalno jedu s sirom pecorinom i komadićem kruške. Zbog specifičnog okusa, obično ga se ne konzumira previše, no ljubitelji manje slatkog meda u njemu će uživati. Svijetložute je boje. Povoljno djeluje na probavni sustav i potiče rad crijeva. Dobar je za jetru te želučanu i crijevnu sluznicu.
Postoji još vrsta meda koje još nismo obuhvatili, kao što su heljdin, dračin, lipov, lavandin, ružmarinov, metvičin, vrijesov, suncokretov itd. Svi imaju posebna svojstva o kojima ćemo drugom prilikom.
Vrijeme je da kažemo i nekoliko riječi o medljikovcu, medu koji se ne dobiva iz nektara, već od izlučevina insekata koji na biljci prebivaju.
Medljikovac 
Medljikovac se dobiva od medljike koja se na lišću stvara u posebnim uvjetima. Medljika je zapravo cvjetni sok koji se na listovima pojavljuje pod djelovanjem lisnih uši koje sokove iz unutrašnjosti listova koriste, a iz organizma izbacuje medljiku (mednu rosu). Karakteristična je za crnogorično drveće kao što je jela, ali dobiva se i od bjelogoričnog drveća. Najčešće su vrste bor, jela, smreka, hrast, vrba i pitomi kesten. Medljikovac brzo kristalizira, a boja mu varira ovisno o vrsti drveća s kojeg su ga pčele pokupile. Najčešće je tamne boje, ali može biti i svjetliji, jantarne boje. Posebne je, „šumske“ arome. Udjelom vlage uglavnom je ispod 17 %.
Medljikovac je bogatiji mineralnim tvarima od običnog meda. Zbog velike količine željeza preporučuje se slabokrvnim osobama i trudnicama. Bogatiji je složenijim ugljikohidratima, tj. šećerima od ostalih vrsta meda, ali zato sadrži manje glukoze i fruktoze. Oligosaharidi koje medljikovac sadrži blagotvorno djeluje na ravnotežu crijevne flore. Krasi ga visok stupanj antibakterijskog djelovanja kao i veća koncentracija antioksidansa, zbog veće koncentracije fenola i boljeg sastava aminokiselina. Smatra se da je medljikovac ljekovitija vrsta meda od tipičnih vrsta dobivenih iz nektara.
Nadamo se da smo vam ovim tekstom pružili dobar osnovni pregled u vrste meda koje se kod nas mogu naći. Izbor je vrlo šarolik, a svaka vrsta ima svoje posebnosti, bilo što se ljekovitosti ili okusa tiče. Ipak, niti jedna vrsta meda nije pogrešan odabir. Neovisno o vrsti, med je sjajan dodatak prehrani, odlična zamjena za šećer i kvalitetan lijek za širok spektar poremećaja.
Neovisno o gorenavedenom, svaki med ima ljekovita svojstva i bolje je uzimati bilo kakav med nego ga uopće ne uzimati. Svakodnevnom konzumacijom meda možete si posladiti dan i poboljšati zdravlje, a sve uz minimalan trud. Med je poseban dar prirode i tu činjenicu treba znati iskoristiti.