Baš kao što čovjek prirodno živi u zajednici poput obitelji, tako i određene vrste životinja žive u većim zajednicama. U jednu od tih vrsta ubrajamo i pčele. Njihove „obitelji“ mogu brojiti i do nekoliko desetaka tisuća pčela radilica, nekoliko tisuća trutova, ali svaka zajednica posjeduje samo jednu kraljicu, odnosno maticu.
Baš kao što čovjek prirodno živi u zajednici poput obitelji, tako i određene vrste životinja žive u većim zajednicama. U jednu od tih vrsta ubrajamo i pčele. Njihove „obitelji“ mogu brojiti i do nekoliko desetaka tisuća pčela radilica, nekoliko tisuća trutova, ali svaka zajednica posjeduje samo jednu kraljicu, odnosno maticu.
Baš kao što čovjek prirodno živi u zajednici poput obitelji, tako i određene vrste životinja žive u većim zajednicama. U jednu od tih vrsta ubrajamo i pčele. Njihove „obitelji“ mogu brojiti i do nekoliko desetaka tisuća pčela radilica, nekoliko tisuća trutova, ali svaka zajednica posjeduje samo jednu kraljicu, odnosno maticu. Radni dan pčele radilice može obilježiti sakupljanje svježeg cvjetnog praha, slatkog nektra sa mirisnih cvjetova raznog bilja, pronalaženje i sakupljanje vode te sakupljanje propolisa sa smolom obloženih pupoljaka i kore raznih vrsta drveća. Leteći tako od cvijeta do cvijeta pčele postaju mali saveznici biljnog svijeta jer oprašuju svoje gostoljubive domaćine, što rezultira mnoštvom bogatih plodova tokom proljeća, ljeta i jeseni. U zimskom periodu godine pčele miruju u košnici i preživljavaju formirane u klupko. Oprašujući gotovo 80 % svih biljaka brinu se za ravnotežu našeg ekosustava jer da pčele nestanu izumrlo bi oko 20 000 biljnih vrsta, što bi imalo kataklizmičke posljedice za cijeli svijet. Nije li samo to dovoljan razlog da im zahvalimo bezbroj puta?!
Međutim na nama je da iz tih poznatih činjenica izvučemo i pouku. Mogućnost njihovog nestanka budi potrebu za odgovarajućom brigom i njegom tih Bogom danih stvorenja. Shvativši tu potrebu u samim počecima mog života kao pčelar prionuo sam izradi kvalitetnih košnica u kojima će moje pčele živjeti. Koristeći samo najkvalitetnije prirodne materijale pokušao sam, a to činim još i danas, osigurati pčelama uvjete koji omogućuju njihov prirodan rad i razvoj. Veliki naglasak pritom se stavlja na higijenu unutrašnjosti košnice koja se od strane pčelara postiže redovitim mijenjanjem pčelinjeg saća i ugrađivanjem novih satnih osnova. No, samo to nije dovoljno. Potrebno je pobrinuti se i za kvalitetan izbor lokacija za smještaj pčelinjih zajednica. To podrazumijeva lokacije s povoljnim odnosima temperaturnih razlika, dovoljnom količinom pitke i čiste vode te dovoljnom izloženošću sunčevoj toplini, što je posebice važno u hladnim zimskim danima.
Djelujući tako svakodnevno u radu sa pčelama postiže se osjećaj zbližavanja s njima samima, a tako i s prirodom oko sebe. Postajete uvjereni da ste prirodi pomogli i dali joj bar nešto zauzvrat, iako je to samo kao kap u moru. No, najljepši je osjećaj kada doživite da priroda i vama daje nešto. Ona daje ono najvrednije i najljekovitije od sebe u onom čistom i iskonskom obliku, a sve to preko jednog malog stvorenja koje jedva teži 90 miligrama. Stoga je jedinstven doživljaj kada vam prilikom otvaranja košnice mirisne pupoljke zavedu arome svježeg pčelinjeg voska, vlažnog cvjetnog praha i mirisnog nektra, odnosno meda. Taj osjećaj gotovo graniči sa terapeutskim učinkom.
Na taj način odjednom shvatite da vi kao čovjek zajedno živite s tim pčelama, a tako i s prirodom u jednoj idiličnoj simbiozi. Tada počinjete promatrati kako u ranim jutarnjim satima izlaze na leto košnice i samo čekaju koju zraku sunca da mogu poletjeti do najbližeg cvijeta. Uživate gledajući ih kako se kupaju u žutom peludu proljetnih maslačaka ili kad upijaju jutarnje kapi rose s trave i odnose ih u košnicu.
Međutim, i ta simbioza nije uvijek tako utopistička i uravnotežena kao što bi čovjek u prvu ruku pomislio. Za pčelara je najgore kada ugine jedna cijela pčelinja zajednica. Tada počinjete preispitivati i svoj rad i trud koji ste uložili, odnosno možda i niste dovoljno uložili pa je vašom greškom došlo do takvog gubitka. S vremenom ipak shvatite da se radi o intervencijama majke prirode u pčelinji svijet i da se ništa ne događa bez razloga, pa tako i postizanje prirodne ravnoteže. Htio bih napomenuti da me takvi događaji nikad nisu sputavali i unazadili u mojoj želji da radim sa pčelama.
Sada dolazi onaj dio o kojem ne volimo razmišljati…Ono što je najžalosnije, a događa se dosta često, je kada se pčele počnu uzgajati isključivo zbog postizanja osobnog profita i materijalne koristi. Tada dolazi do groznih stvari koje mogu usporediti s uzgojem životinja radi krzna, hrane ili razmnožavanja. Vjerujem da me čitatelji ovog portala shvaćaju. Neki uzgajivači ubijaju pčele u jesen jer je to lakše nego pripremati košnice za zimu. Uništavaju pčelinje zajednice po završetku sezone jer je to najisplativiji način proizvodnje. Svaka košnica koja je ostavljena da prezimi treba najmanje 25 kilograma meda da bi preživjela i mnoge pčele stradaju zbog nemara pčelara, gladi, slabosti i drugih problema koji se javljaju zimi.
Upravo zbog svega prije navedenog u ovom članku ja sam se odlučio za drugačiji put. Moje pčele su moj život! Uživam u svakodnevnom radu s njima, a ljubav koja je neizostavan dio odnosa s prirodom i marljivim pčelama stvara kvalitetne proizvode. Ja se brinem za njihov opstanak, a one za moj.